Karnozin – “eliksir mladosti”: derivati, primjena i strukturna svojstva

L-karnozin je endogeni dipeptid koji je najrasprostranjeniji u živčanom i mišićnom tkivu ljudi. Dipeptid je proteinogene aminokiseline L-histidina i neesencijalne aminokiseline β-alanina. Može služiti kao fiziološki pufer, antioksidans, neurotransmiter, antiglikacijski agens i kelator metalnih iona. Polidentatni je ligand sa šest potencijalnih veznih mjesta: dva dušikova atoma imidazolnog prstena, jedan kisikov atom karboksilne skupine, jedan dušikov atom amino skupine te dušikov i kisikov atom peptidne veze. Može stvarati koordinacijske spojeve s ionima bakra, nikla, cinka, kobalta, mangana, kalcija, magnezija i vanadija. Opisano je nekoliko struktura koordinacijskih spojeva biogenih metala s karnozinom u čvrstom stanju i brojne u otopinama. Primjenu ima u medicini, kozmetici i sportskom nutricionizmu. Koristi se za liječenje čireva na želucu i drugih lezija na gastrointestinalnom traktu. Iako još nisu poznate sve fiziološke uloge L-karnozina, smatra se da je njegova uloga u tijelu vrlo važna. Rasprostranjenost u tkivima koja mogu primiti podražaje ukazuje na njegovu moguću ulogu u prijenosu signala. Derivati karnozina istraživani su zbog nemogućnosti generiranja većih koncentracija L-karnozina u tkivima zbog njegove razgradnje karnozinazama. Sintetizirani su derivati na amino- i na karboksilnoj skupini s raznovrsnim spojevima kako bi se dobili novi spojevi koji imaju kombinirana svojstva karnozina i drugih spojeva. Istraživan je i njegov enantiomer, D-karnozin i njegovi derivati. Istražuju se i strukture metaloorganskih mreža biogenih iona metala i molekula karnozina kao endogenih poveznica s histidinskom podjedinicom i imidazolnim prstenom kao potencijalni porozni sustavi metal-karnozin, a malobrojni su do sada podrobnije opisani